CB – Simptomi i dijagnoza

simptomsTipični simptomi i povijest bolesti pobuđuju sumnju na ovo stanje. Produženi proljev s trbušnom boli, mršavljenje i vrućica, s ili bez vidljive krvi u stolici, glavna su obilježja. Prethodna ili paralelna perianalna bolest zajedno s postojanjem upalne bolesti crijeva u obitelji trebaju privući pozornost na ovu dijagnozu.

Pregled tijela može dati uredne rezultate ili nespecifične simptome (blijeda koža, mršavost) ili pak nalaze koji ukazuju na Crohnovu bolest: crijevne fistule s kožom, masa u trbuhu koja može biti bolna. Endoskopske i radiološke pretrage crijeva glavne su pretrage. Izbor pretraga ovisi o pretpostavljenom mjestu upalnog zbivanja. Kolonoskopija je najučinkovitiji način za procjenu zahvaćanja debelog crijeva, osobito u početku ako postoji lijevostrana bol te krv u stolici. Endoskopski se prikazuju oštećenja sluznice te polipoidne promjene. Tipično se izmjenjuju područja zahvaćena upalom te naizgled zdrava sluznica crijeva (skip lezije).

Snimanje crijeva dvostrukim kontrastom (zrak/barijeva kaša) ne mora prikazati početen promjene, ali može prikazati aftozna oštećenja te dokumentirati opseg zahvaćanja, raspodjelu i težinu suženja crijeva, vrećaste deformacije. Može prikazati fistule i male perforacije.

Iako se dijagnoza Crohnove bolesti tankog crijeva povremeno postavi kolonoskopijom, snimanje barijevom kašom je ovdje glavna pretraga. Pacijenti kod kojih se dijagnosticira ileitis (upala tankog crijeva) trebali bi uraditi kolonoskopiju kako bi se dobio uvid u stanje debelog crijeva jer to može utjecati na odluku o liječenju te kontroliranje radi eventualnog karcinoma. Znakovi zahvaćanja tankog crijeva su suženje crijeva s čvorovima i ulceracijama, znak vrpce (duži suženi segment).

Biopsija crijeva se obično koristi za potvrdu dijagnoze.

Test antitijela – niz autoantitijela (antitijela usmjerena protiv vlastitog tkiva) otkriven je kod oboljelih od upalne bolesti crijeva, a neka od njih mogu biti klinički korisna za postavljanje dijagnoze te razlikovanje Crohnove bolesti od ulceroznog kolitisa. U jednoj studiji, primjerice, djeca s upalnom bolesti crijeva koja su imala pozitivne rezultate za atipične p-ANCA (perinuklearna antineutrofilna citoplazmatska antitijela) te negativne za ASCA (anti Saccharomyces cerevisiae antitijela) češće su imala dijagnozu ulceroznog kolitisa. Obrnuto, djeca pozitivna na ASCA, a negativna na p-ANCA češće su imala Crohnovu bolest. Iako su testovi za ova antitijela komercijalno dostupni, njihovu pouzdanost i vrijednost u predviđanju upalne bolesti crijeva treba detaljnije istražiti. Prisutnost ovih antitijela kod niza drugih upalnih stanja koja mogu zahvatiti crijeva nije dobro istražena. Stoga se zasad testovi antitijela koriste kao dodatna metoda uz postojeće dijagnostičke protokole.

Diferencijalna dijagnoza

Niz stanja može imati slične simptome kao Crohnova bolest. U početku se često postavlja dijagnoza intolerancije laktoze ili iritabilnog sindroma crijeva. Ako bolest zahvaća debelo crijevo treba je razlikovati od ulceroznog kolitisa. Kad se simptomi naglo pojavljuju moguća je infekcija nizom mikroorganizama: Salmonella, Shigella, Campylobacter, Escherichia coli te amebijaza. Clostridium difficile infekcija moguća je kod pacijenata koji su nedavno liječeni antibioticima, a kod imunokompromitiranih (osobe oštećena imunološkog sustava) infekcija citomegalovirusom može imitirati Crohnovu bolest. Zbog segmentalne prirode bolesti upala crvuljka, divertikulitis, ishemijski kolitis te perforantni ili opstruktivni karcinom dolaze u obzir. Kad je zahvaćeno samo tanko crijevo, upala bakterijom Yersinia može uzrokovati slične simptome. Tuberkuloza i amebijaza također. Limfom, kronična ishemija crijeva, endometrioza i karcinoid mogu dati slične nalaze pretraga i simptome.

Facebook