CB – Liječenje
Različiti lijekovi se primjenjuju u liječenju Crohnove bolesti. Liječnik će izabrati lijek ovisno o zahvaćenosti probavnog sustava, simptomima, stanju bolesnika.
Sulfasalazin je jedan od prvih lijekova korištenih za terapiju ove bolesti te se još uvijek koristi za liječenje Crohnove bolesti ograničene na debelo crijevo. Sulfasalazin obično počinje ulažavati simptome nakon nekoliko dana, ali za njegov potpun učinak je ponekad potrebno čekati četiri tjedna. Kod nekih bolesnika sulfasalazin izaziva alergijsku reakciju te glavobolju, osobito ako se daje u visokim dozama.
5-Aminosalicilati – (5-ASA) (such as Asacol and Pentasa) – slični su sulfasalazinu, ali rjeđe uzrokuju alergiju i glavobolju. Prednost je što se mogu dati u visokim dozama u odnosu na sulfasalazin. Osim toga, mogu biti posebno oblikovani tako da počinju djelovati tek u završnom dijelu tankog crijeva ili tijekom prolaza kroz tanko crijevo pa se ovim lijekovima može ciljati dijelovi probavnog sustava pogođeni upalom. Glavni nedostatak je njihova visoka cijena. Korisni su u postizanju i održavanju remisije. Obično počinju ublažavati simptome nakon nekoliko dana te za puni efekt ponekad treba čekati jedan mjesec trajanja terapije.
Antibiotici – mogu smanjiti bakterijski doprinos upali. Najčešće se koriste metronidazol i ciprofloksacin. Metronidazol je nakorisniji kod pacijenata kod koih bolest zahvaća debelo crijevi i perianalnu regiju. Problem je što uzrokuje neugodan metalni okus u ustima, koji nestaje kad se lijek prestane uzimati, te perifernu neuropatiju (oštećenje živaca odgovornih za osjet na rukama i nogama) nakon dugotrane uporabe. Periferna neuropatia može biti trajna posljedica. Alkohol se treba izbjegavati tijekom uzimanja metronidazola jer njihova kombinacija može uzrokovati mučninu, glavobolje i napade crvenila kože.
Steroidi – (primjerice prednizon, budesonid) pomažu u dovođenu aktivne bolesti u remisiju, ali ne produljuju trajanje remisije te imaju niz ozbiljnih nuspojava ako se uziaju duže vrijeme.
Imnulomodulatori – su liekovi koji mijenaju funkcioniranje imunološkog sustava te smanjuu upalni odgovor. Najčešće se koristi azatioprin, merkaptopurin i metotreksat, iako se broni novi lijekovi istražuju te ponegdje već koriste. Imunomodulatorima se liječe pacijenti kojima nisu pomogli već nabrojeni lijekovi “prve linije obrane”, osobito oni koji ovise o steroidima za kontroliranje bolesti. Ovi su lijekovi učinkoviti za održavanje remisije. Imunomodulatorima treba dugo vremena (tri do šest mjeseci) za postizanje maksimalnog učinka te se često propisuju kao dugotrajna terapija. Glavne nuspojave su smanjenje broja leukocita (stanica važnih za imunološku obranu tijela), hepatitis (upala jetre), pankreatitis (upala gušterače). Stoga su potrebne učestale kontrole krvi.
Ponekad se koristi ciklosporin, koji snažno potiskuje imunološki sustav (imunosupresor). Primjenjuje se kod pacijenata s aktivnom bolesti kod koje su se razvile fistule, a koji ne reagiraju na druge oblike terapije.
Što se još može učiniti?
Osim pridržavanja liječnikovih terapijskih uputa i pavilne prehrane, preporučljiva je redovna tjelesna aktivnost. Pušenje treba izbjegavati jer može dovesti do pogoršanja bolesti. Također treba izbjegavati nesteroidne antiupalne lijekove jer mogu pogoršati simptome.
U mnogim slučajevima, lijekovi i dobra prehrana su dovoljni, no ponekad je potrebno obaviti kirurški zahvat. Specifičan pristup ovisi o zavaćenom dijelu probavnog sustava te aktivnosti bolesti. Rane u ustima, često vrlo bolne, obično se povlače nakon liječenja bolesti crijeva. Lokalni lijekovi (hidrokortizon, sukralfat) mogu pomoći u njihovu zacjeljivanju.
Upala želuca i gornjeg dijela tankog crijeva -može odgovoriti na lijekove kojima se liječi čir želuca i dvanaesnika. U teškim slučajevima mogu biti potrebni steroidi i imunomodulatori.
Upala tankog crijeva (ileitis) – aktivni ileitis najprije se liječi s 5-aminosalicilatima; antibiotici, steroidi i imunomodulatori mogu biti potrebni kod težih oblika bolesti. Lijekovi protiv proljeva (antidijaroici) mogu također pomoći. Teška upala zahtijeva intenzivan medicinski nadzor, izbjegavanje krute hrane, hranjenje pomoću sonde ili infuzijama te kirurški zavat. Remisija ileitisa se može održati 5-aminosalicilatima u nekih pacijenata.
Upala tankog i debelog crijeva (ileokolitis i kolitis) – aktivna Crohnova bolest koja pogađa tanko i debelo crijevo zajedno ili samo debelo crijevo najprije se liječi sulfasalazinom ili 5-aminosalicilatima. U nekih bolesnika se uvode antibiotici i steroidi. Teški ileokolitis ili colitis mogu zahtijevati boravak u bolnici, odmaranje crijeva, hranjenje infuzijama te dugotrajno liječenje imunomodulatorima. 5-aminosalicilati se obično koriste za održavanje remisije.
Perianalne komplikacije – nešto manje od polovine pacijenata će u nekom trenutku tijekom bolesti razviti perianalne komplikacije. Ako apscesi, fissure i fistule ne uzrokuju smetnje, liječenje nije uvijek nužno. Ponekad oni spontano zarastaju ili zahtijevaju liječenje antiboticima, kortikosteroidima, čepićima, imunomodulatorima ili kirurškim zahvatom. Sjedeće kupke te nježno čišćenje perianalnog područja potpomaže cijeljenje. Iako liječenjem prolazi većina ovih komplikacija, njihova ponovna pojava je česta I frustrirajuća te zahtijeva dugorajnu upornu terapiju.
Kronična bolest perianalnog područja može dovesti do suženja analnog kanala. Ovo stanje se djelomično može ispraviti terapijskim širenjem koje se često počinje u bolnici te nastavlja kod kuće.
