CB – Prehrana

prehranaKakva treba biti prehrana?

Većina pacijenata prepoznaje koja hrana otežava simptome; specifične namirnice razlikuju se svakog ponaosob. Bolensici nerijetko izbegavaju hranu jer se nakon jedenja obično pogoršava proljev i grčevi. Ovakvo ponašanje ima potencijalno opasne posljedie jer dovodi do neuhranjenosti i još težeg poremećaja probavnog sustava. Probavne stanice unutrašnjosti crijeva se hrane direktno iz crijevnog sadržaja. Izbjegavanem hrane ove stanice gladuju, umiru te se ogoli sluznica crijeva i oneogućuje uredna probava.

Malnutricija – je “loša uhranjenost” i može se odnositi na niz prehrambenih čimbenika te imati više oblika. Osim malnutricije, postoji i malapsorpcija, a njihovi uzroci su slijedeći:

– neodgovarajući unos hrane: gubitak apetita ili prehramena ograničenja kako bi se izbjegli proljev i bolovi
– upala tankog crijeva: smanjeno upijanje hrane, stečeni deficit disaharidaze, gubljenje proteina, manak željeza zbog kroničnog gubitka krvi
– pretjerano umnožavanje bakterija u tankom crijevu zbog striktura i fistula
– kirurški zahvat na crijevima
– proljev
– kombinacija ovih čimbenika

Posljedice malnutricije su brojne: odgođeni rast u pubertetu, osteoporoza, loše opće stanje zbog kojeg se ponekad ne može obaviti kirurški zahvat, psihosocijalni problemi. Mlanutricija se često može spriječiti redovnom nutricionističkom procjenom. Liječnik ili dijetetičar procjenjuje pacijentovu prehranu, provjerava konstituciju tijela te naručuje laboratorijske testove kako bi se uočili poremećaji. U većine pacijenata kalorijski i nutricijski nadomjesci mogu obrnuti malnutriciju. Pacijenti ne bi trebali ograničavati svoju prehranu, osim ako takve upute dobiju od liječnika. Hranjenje sondom s posebnim prehrambenim pripravcima ili hranjenje infuzijama izvor je nutrijenata kad probavni sustav ne podnosi hranu ili je skraćen zbog bolesti ili kirurškog zahvata. Nijedna od ovih alternativa nije praktično rješenje za dugotrajnu primjenu.

Promjena okusa i narušeno zubno zdravlje

Uočeno je kako oboljeli od Crohnove bolesti konzumiraju veće količine saharoze (kuhinjskog šećera). Budući subklinički manjak cinka smanjuje osjet okusa za slatko, oboljeli imaju sklonost konzumiranja veće količine ugljikohidrata, osobito kuhinjskog šećera u svrhu zaslađivanja. Zbog toga je kod njih veća učestalost karijesa te spadaju u visoko-rizičnu skupinu glede narušenog zdravlja zubi.

Karcinom debelog crijeva – ukupan rizik za obolijevanje od ovog karcinoma povećan je kod oboljelih od Crohnove bolesti u područjima aktivne upale. Karcinom obično nastaje nakon što bolest traje mnogo godina. Redovnim kontrolama se mogu otkriti premaligna i maligna stanja te liječiti dok su u nižem stadiju.

Istraživači preporučuju kontrole jednom godišnje osobama koje boluju od Crohnove bolesti osam godina te se nalaze u jednoj od ovih rizičnih skupina: opsežno zahvaćanje debelog crijeva, kronična težka bolest u završnom (anorektalnom) dijelu debelog crijeva, strikture, očuvan rektum nakon odstranjenja debelog crijeva, kirurško zaobilaženje zahvaćenih segmenata (bypass) i sklerozirajući kolangitis.

Facebook