Naslovna · Crohnova bolest

Crohnova bolest

Crohnova [Kronova] bolest je upalna bolest probavnog sustava koja pogađa djecu i odrasle. Uzrok Crohnove bolesti nije poznat, ali se sumnja na doprinos nasljednih svojstava. Simptomi Crohnove bolesti su obično rane u ustima, proljev, bol u trbuhu, gubitak tjelesne mase te vrućica. Pacijenti mogu imati i simptome izvan probavnog sustava: kožni osip, bolove u zglobovima, crvenilo očiju te rjeđe probleme s jetrom. Bolest se dijagnosticira temeljem simptoma i testova. Iako je Crohnova bolest dugotrajna, kronična, liječenjem se može držati pod kontrolom te postići duga razdoblja bez simptoma (remisije). Mnogi pacijenti s Crohnovom bolešću vode kvalitetan i ispunjen život bez obzira na simptome. Liječenje se prilagođuje svakom pacijentu ponaosob te ovisi o pogođenom dijelu probavnog sustava, tipu simptoma te aktivnosti bolesti. Brojna istraživanja se provode kako bi se rasvijetlio uzrok bolesti te pronašli novi oblici liječenja. Osoba oboljela od Crohnove bolesti treba imati aktivnu ulogu u medicinskim odlukama, naučiti što više o svojoj bolesti, pridržavati se liječnikovih savjeta te odmah obavijestiti liječnika kad dođe do promjene stanja.

Povijest
Crohnova bolest postala je poznata kad su je američki liječnici Crohn, Ginsberg i Oppenheimer opisali u časopisu Journal of American Medical Association (JAMA) 1932. godine. To, međutim, nije bio prvi opis bolesti. Izvješća o simptomima koje uzrokuje ova bolest postoje još od 850. godine prije Krista te se kroz povijest ponavljaju. I u medicinskoj literaturi je bolest ranije opisana; 1913. je T. Kennedy Daziel u British Medical Journal objavio izvješće o liječenju ćđ pacijenata s tipičnim simptomima.
Između 1920-ih i 1930-ih sve veći broj mladih odraslih osoba javljao se liječnicima sa simptomima koji su naličili upali crvuljka: grčevitim bolovima, vrućicom, proljevima, gubitkom tjelesne mase. 1923. godine su Berg, Ginsberg i Oppenheimer, kirurzi u Mt. Sinai Hospital u New Yorku, imali dvanaest pacijenata s ovakvim simptomima te su prikazali njihove slučajeve s tvrdnjom kako to nije posljedica nijedne dotada poznate bolesti. Burril Crohn je 1930. pokazao slične rezultate kod dva pacijenta koja je liječio. Crohn se povezao s kirurzima te su zajedno objavili rezultate 1932. U vrijem kad su Crohn, Ginsberg i Oppenheimer objavili svoje rezultate bolest je nazivana "terminalni ileitis". Kako riječ "terminalni" ima negativne konotacije te bolest nije ograničena isključivo na tanko crijevo, s vremenom se uvriježio naziv Crohnova bolest.
JAMA članak objavljen je u doba kad je javnost bila mnogo prijemčivija za nova otkrića i njihov članak je prezentiran širokoj medicinskoj publici. Stoga je rad koji su objavili Crohn i suradnici dobio mnogo priznanja i publiciteta, za razliku od Dazielovog iz 1913.
Stoga, kao što je slučaj s mnogim drugim medicinskim otkrićima, Crohnova je bolest nazvana tim imenom stjecajem okolnosti: Crohn je bio prvi autor članka koji je objavljen u "pravo vrijeme" te zadobio mnogo publiciteta. U vrijeme kad su Crohn i suradnici opisali bolest smatralo se kako su ova bolest i ulcerozni kolitis dvije različite bolesti. U novije vrijeme je prepoznato kako se ova dva stanja mogu "preklapati" te se zna koristiti naziv "neodređeni kolitis".

Nazivlje
Latinski naziv: Morbus Crohn Engleski naziv: Crohn's disease

Uzrok
Točan razlog zašto nastaje Crohnova bolest nije poznat. Poznato je kako se bolest češće javlja u određenim obiteljima, što ukazuje na genetsku ulogu. Istraživanja pokazuju kako je genetika bolesti složena te je s velikim uzbuđenjem dočekana vijest o genu NOD2/CARD15, identificiranom na kromosomu 16, čija je mutacija povezana s većim rizikom od Crohnove bolesti. Ipak, mutacija ovog gena se nalazi kod svega trećine oboljelih. Još najmanje sedam podložnih gena se trenutno istražuje. Proučavanjem gentike bolesti dovest će do boljeg razumijevanja njena nastanka i uloge okolišnih čimbenika te olakšati terapijske napore. Iako su brojna istraživanja pokušala otkriti okolišne čimbenike te infekcije koji bi je mogli uzrokovati, nijedan od potencijalnih uzroka nije potvrđen. Trenutno se vjeruje kako neka vrsta okidača kod genetski podložne osobe dovodi do promjene u imunološkom sustavu tijela te nastanka upale u probavnom sustavu. Bakterije te tvari iz hrane koje se nalaze u probavnom sustavu vjerojatno imaju ulogu u nastanku bolesti. Upala oštećuje crijeva te dovodi do pojave simptoma.

Znakovi i simptomi
Kliničke manifestacije Crohnove bolesti su mnogo raznolikije nego kod ulceroznog kolitisa zbog zahvaćanja cijele stjenke crijeva te različitog zahvaćanja crijeva. Pacijenti mogu imati simptome mnogo godina prije postavljanja dijagnoze. Zbog nespecifičnih simptoma često se sumnja na sindrom iritabilnog crijeva.

Ileitis i kolitis
(upala tankog i debelog crijeva) uzrokuje proljev, bol u trbuhu, gubitak tjelesne mase, vrućicu. Proljev može imati više uzroka: pretjerano izlučivanje tekućine, poremećaj upijanja tekućine iz crijeva, poremećaj upijanja žučnih soli iz crijeva, povećan gubitak masnoća (steatoreja) zbog upale i gubitka žučnih soli. Bakterijsko umnožavanje u suženjima tankog crijeva, fistule između tankog i debelog crijeva te opsežno zahvaćanje gornjeg dijela tankog crijeva (jejunum) također dovodi do steatoreje.
Može biti teško razlučiti ileitis od kolitisa, osim ako je bolest ograničena na lijevi dio debelog crijeva. Tada pacijenti mogu imati veća krvarenja koja imitiraju ulcerozni kolitis. Nalazi koji ukazuju na upalu tankog crijeva su suženja u njemu te pipanje mase u desnom donjem kvadrantu trbuha.
Bol u trbuhu grčevitog tipa, najčešći je simptom bolesti, bez obzira koji dio crijeva zahvaća. Budući upalni proces zahvaća cijelu debljinu zida crijeva, nastaju vezivna suženja koja dovode do čestih epizoda začepljenja crijeva (opstrukcija). Ponekad pacijent kod kojeg je bolešću zahvaćen donji dio tankog crijeva nema simptoma bolesti sve dok suženje crijeva ne uzrokuje zatvor (konstipaciju) i rane znakove začepljenja crijeva s boli u trbuhu.
Krvarenje - laboratorijskim pretragama se kod ove bolesti često nalaze mikroskopski tragovi krvi u stolici, ali vidljiva (makroskopska) krv je rijetka, mnogo rjeđa nego kod ulceroznog kolitisa. To je jedan od razloga zašto se dijagnoza postavlja relativno kasno u tijeku bolesti. Kod osoba s produženim proljevom bez vidljive krvi u stolici, ali s problemima od strane kože, očiju ili zglobova, osobito ako postoji upalna bolest crijeva u obitelji, treba posumjati na ovu dijagnozu.
Perforacije i fistule - perforacija je stvaranja otvora (pukotina) u zidu crijeva; fistule su neprirodne komunikacije (spojevi) između organa koji su inače odvojeni. Upala zahvaća cijelu debljinu zida crijeva. U sklopu obnavljanja uništenih stanica stvara se vezivno tkivo koje je manje elastično, uzrokuje sile trakcije koje mogu stvoriti otvore u crijevu. Crijevni sadržaj izlazi u trbušnu šupljinu, uzrokuje upalu. Ova komplikacija je potencijalno smrtonosna. Može imati akutnu prezentaciju zbog lokalizirane upale potrbušnice sa simptomima vrućice, boli u trbuhu, osjetljivosti trbuha na dodir, a često se može opipati masa u trbuhu. Proširena upala potrbušnice (difuzni peritonitis) je rijetka, ali moguća. Stvaranje otvora u zidu crijeva često ne uzrokuje alarmantne simptome te dovodi do stvaranja fistula. Simptomi fistule oise o mjestu na kojem je nastala. Fistule između dva dijela tankog crijeva (enteroenterične fistule) ne moraju uzrokovati simptome ili se pipaju kao masa u trbuhu. Fistule između tankog crijeva i mokraćnog mjehura (enterovezikalne fistule) dovode do čestih upala mokraćnih organa s različitim mikroorganizmima te mjehurima zraka u mokraći (pneumaturija). Fistule sa stražnjim dijelom trbušne šupljine (retroperitoneum) uzrokuju stvaranje nakupina gnoja i/ili začepljenje mokraćovoda s hidronefrozom zbog pritiska na njih. Fistule s kožom (enterokutane) uzrokuju očite kozmetičke probleme jer se crijevni sadrčaj cijedi kroz njih na površinu tijela.
Perianalna bolest - bolest može zahvatiti područje oko otvora debelog crijeva te može dominirati u kliničkoj slici. Simptomi i znakovi su: bol, iscjedak, fisure (napukline), nakupine gnoja, fistule.
Druga mjesta probavnog sustava također mogu biti zahvaćena. Pacijenti kod kojih je zahvaćena usna šupljina imaju aftozne rane ili druga oštećenja te bol usta i zubnog mesa. Ako je zahvaćen jednjak simptomi mogu biti bolno i/ili otežano gutanje (odinofagija, disfagija). Oko pet posto bolesnika će imati kliničku sliku čira na želucu sa simptomima gornjeg probavnog sustava te ponekad začepljenjem (opstrukcijom) izlaza iz želuca. Sustavni simptomi - gubitak tjelesne mase i vrućica su glavni opći simptomi. Mršavljenje je obično povezano s izbjegavanjem hrane jer se pacijenti znaju osjećati bolje ako ne jedu. Vrućica može biti uzrokovana upalnim procesom ili rezultat perforacije crijeva i naknadne infekcije.

Tipičan uzorak Crohnove bolesti Crohnova bolest obično teče kroz pogoršanja i smirenja (egzacerbacije i remisije). Deset do dvadeset posto pacijenata će ući u remisiju nakon prve pojave simptoma bolesti. Kod drugih pacijenata bolest je varijabilna te može imati povremene duge periode (tjedni, mjeseci) s blažim simptomima (blagi proljev, grčevi) ili, rježe, teške i onesposobljavauće simptome (jaka trbušna bol, obilni proljevi, začepljenje crijeva). Liječenje pomaže usmjeravanju bolesti u remisiju te produžuje njeno trajanje.
Većinom Crohnova bolest pogađa završni dio tankog crijeva (terminalni ileum - zbog čega se bolest često naziva terminalni ileitis) i debelo crijevo te uzrokuje njihovu upalu. Upala crijeva može dovesti do nastanka abnormalnih prolaza i komunikacija (fistule), stvaranja otvora u stjenkama crijeva (perforacije), uzrokovati suženje probavnog sustava (strikture) te njegovo začepljenje. Crohnova bolest može zahvatiti područje oko otvora debelog crijeva (perianalno područje) gdje također uzrokuje fiztule, čireve, gnojne nakupine te napukline (fisure).

Dijagnoza
Tipični simptomi i povijest bolesti pobuđuju sumnju na ovo stanje. Produženi proljev s trbušnom boli, mršavljenje i vrućica, s ili bez vidljive krvi u stolici, glavna su obilježja. Prethodna ili paralelna perianalna bolest zajedno s postojanjem upalne bolesti crijeva u obitelji trebaju privući pozornost na ovu dijagnozu.
Pregled tijela može dati uredne rezultate ili nespecifične simptome (blijeda koža, mršavost) ili pak nalaze koji ukazuju na Crohnovu bolest: crijevne fistule s kožom, masa u trbuhu koja može biti bolna. Endoskopske i radiološke pretrage crijeva glavne su pretrage. Izbor pretraga ovisi o pretpostavljenom mjestu upalnog zbivanja. Kolonoskopija je najučinkovitiji način za procjenu zahvaćanja debelog crijeva, osobito u početku ako postoji lijevostrana bol te krv u stolici. Endoskopski se prikazuju oštećenja sluznice te polipoidne promjene. Tipično se izmjenjuju područja zahvaćena upalom te naizgled zdrava sluznica crijeva (skip lezije).
Snimanje crijeva dvostrukim kontrastom (zrak/barijeva kaša) ne mora prikazati početen promjene, ali može prikazati aftozna oštećenja te dokumentirati opseg zahvaćanja, raspodjelu i težinu suženja crijeva, vrećaste deformacije. Može prikazati fistule i male perforacije.
Iako se dijagnoza Crohnove bolesti tankog crijeva povremeno postavi kolonoskopijom, snimanje barijevom kašom je ovdje glavna pretraga. Pacijenti kod kojih se dijagnosticira ileitis (upala tankog crijeva) trebali bi uraditi kolonoskopiju kako bi se dobio uvid u stanje debelog crijeva jer to može utjecati na odluku o liječenju te kontroliranje radi eventualnog karcinoma. Znakovi zahvaćanja tankog crijeva su suženje crijeva s čvorovima i ulceracijama, znak vrpce (duži suženi segment).
Biopsija crijeva se obično koristi za potvrdu dijagnoze.

Test antitijela - niz autoantitijela (antitijela usmjerena protiv vlastitog tkiva) otkriven je kod oboljelih od upalne bolesti crijeva, a neka od njih mogu biti klinički korisna za postavljanje dijagnoze te razlikovanje Crohnove bolesti od ulceroznog kolitisa. U jednoj studiji, primjerice, djeca s upalnom bolesti crijeva koja su imala pozitivne rezultate za atipične p-ANCA (perinuklearna antineutrofilna citoplazmatska antitijela) te negativne za ASCA (anti Saccharomyces cerevisiae antitijela) češće su imala dijagnozu ulceroznog kolitisa. Obrnuto, djeca pozitivna na ASCA, a negativna na p-ANCA češće su imala Crohnovu bolest. Iako su testovi za ova antitijela komercijalno dostupni, njihovu pouzdanost i vrijednost u predviđanju upalne bolesti crijeva treba detaljnije istražiti. Prisutnost ovih antitijela kod niza drugih upalnih stanja koja mogu zahvatiti crijeva nije dobro istražena. Stoga se zasad testovi antitijela koriste kao dodatna metoda uz postojeće dijagnostičke protokole.

Diferencijalna dijagnoza
Niz stanja može imati slične simptome kao Crohnova bolest. U početku se često postavlja dijagnoza intolerancije laktoze ili iritabilnog sindroma crijeva. Ako bolest zahvaća debelo crijevo treba je razlikovati od ulceroznog kolitisa.
Kad se simptomi naglo pojavljuju moguća je infekcija nizom mikroorganizama: Salmonella, Shigella, Campylobacter, Escherichia coli te amebijaza. Clostridium difficile infekcija moguća je kod pacijenata koji su nedavno liječeni antibioticima, a kod imunokompromitiranih (osobe oštećena imunološkog sustava) infekcija citomegalovirusom može imitirati Crohnovu bolest. Zbog segmentalne prirode bolesti upala crvuljka, divertikulitis, ishemijski kolitis te perforantni ili opstruktivni karcinom dolaze u obzir. Kad je zahvaćeno samo tanko crijevo, upala bakterijom Yersinia može uzrokovati slične simptome. Tuberkuloza i amebijaza također. Limfom, kronična ishemija crijeva, endometrioza i karcinoid mogu dati slične nalaze pretraga i simptome.

Liječenje
Različiti lijekovi se primjenjuju u liječenju Crohnove bolesti. Liječnik će izabrati lijek ovisno o zahvaćenosti probavnog sustava, simptomima, stanju bolesnika.

Sulfasalazin
je jedan od prvih lijekova korištenih za terapiju ove bolesti te se još uvijek koristi za liječenje Crohnove bolesti ograničene na debelo crijevo. Sulfasalazin obično počinje ulažavati simptome nakon nekoliko dana, ali za njegov potpun učinak je ponekad potrebno čekati četiri tjedna. Kod nekih bolesnika sulfasalazin izaziva alergijsku reakciju te glavobolju, osobito ako se daje u visokim dozama.

5-Aminosalicilati - (5-ASA) (such as Asacol and Pentasa)
slični su sulfasalazinu, ali rjeđe uzrokuju alergiju i glavobolju. Prednost je što se mogu dati u visokim dozama u odnosu na sulfasalazin. Osim toga, mogu biti posebno oblikovani tako da počinju djelovati tek u završnom dijelu tankog crijeva ili tijekom prolaza kroz tanko crijevo pa se ovim lijekovima može ciljati dijelovi probavnog sustava pogođeni upalom. Glavni nedostatak je njihova visoka cijena. Korisni su u postizanju i održavanju remisije. Obično počinju ublažavati simptome nakon nekoliko dana te za puni efekt ponekad treba čekati jedan mjesec trajanja terapije.

Antibiotici
mogu smanjiti bakterijski doprinos upali. Najčešće se koriste metronidazol i ciprofloksacin. Metronidazol je nakorisniji kod pacijenata kod koih bolest zahvaća debelo crijevi i perianalnu regiju. Problem je što uzrokuje neugodan metalni okus u ustima, koji nestaje kad se lijek prestane uzimati, te perifernu neuropatiju (oštećenje živaca odgovornih za osjet na rukama i nogama) nakon dugotrane uporabe. Periferna neuropatia može biti trajna posljedica. Alkohol se treba izbjegavati tijekom uzimanja metronidazola jer njihova kombinacija može uzrokovati mučninu, glavobolje i napade crvenila kože.

Steroidi
(primerice prednizon, budesonid) pomažu u dovođenu aktivne bolesti u remisiju, ali ne produljuju trajanje remisije te imaju niz ozbiljnih nuspojava ako se uziaju duže vrijeme.

Imnulomodulatori
su liekovi koji mijenaju funkcioniranje imunološkog sustava te smanjuu upalni odgovor. Najčešće se koristi azatioprin, merkaptopurin i metotreksat, iako se broni novi lijekovi istražuju te ponegdje već koriste. Imunomodulatorima se liječe pacijenti kojima nisu pomogli već nabrojeni lijekovi "prve linije obrane", osobito oni koji ovise o steroidima za kontroliranje bolesti. Ovi su lijekovi učinkoviti za održavanje remisije. Imunomodulatorima treba dugo vremena (tri do šest mjeseci) za postizanje maksimalnog učinka te se često propisuju kao dugotrajna terapija. Glavne nuspojave su smanjenje broja leukocita (stanica važnih za imunološku obranu tijela), hepatitis (upala jetre), pankreatitis (upala gušterače). Stoga su potrebne učestale kontrole krvi.
Ponekad se koristi ciklosporin, like koji snažno potiskuje imunološki sustav (imunosupresor). Primjenjuje se kod pacijenata s aktivnom bolesti kod koje su se razvile fistule, a koji ne reagiraju na druge oblike terapije.

Infliximab
je antitijelo koje neutralizira TNF (tumor necrosis factor), proizvod upalne reakcije organizma. Relativno je nov lijek, rezerviran za bolesnike koji ne odgovaraju na lijekove "prve linije obrane". Osobito je efektan kod bolesnika s fistulama. Glavne nuspojave su alergijske reakcije i infekcije. Mali broj pacijenata koji primaju infliximab razvio je limfom (zloćudnu bolest limfnih stanica). Iako je ovaj broj neusporedivo manji od broja pacijenata kojima je infliximab pomogao, ipak ovaj lijek se još uvijek ne smatra lijekom "prve linije". Nadale, učinak lijeka traje svega nekoliko tjedana (osam do deset u prosjeku) kod većine ljudi; stoga su potrebne ponavljane doze. Cijena lijeka je vrlo visoka (prosječno 2500 USD po dozi).

Kakva treba biti prehrana?
Većina pacijenata prepoznaje koja hrana otežava simptome; specifične namirnice razlikuju se svakog ponaosob. Bolensici nerijetko izbegavaju hranu jer se nakon jedenja obično pogoršava proljev i grčevi. Ovakvo ponašanje ima potencijalno opasne posljedie jer dovodi do neuhranjenosti i još težeg poremećaja probavnog sustava. Probavne stanice unutrašnjosti crijeva se hrane direktno iz crijevnog sadržaja. Izbjegavanem hrane ove stanice gladuju, umiru te se ogoli sluznica crijeva i oneogućuje uredna probava.

Što se još može učiniti?
Osim pridržavanja liječnikovih terapijskih uputa i pavilne prehrane, preporučljiva je redovna tjelesna aktivnost. Pušenje treba izbjegavati jer može dovesti do pogoršanja bolesti. Također treba izbjegavati nesteroidne antiupalne lijekove jer mogu pogoršati simptome.
U mnogim slučajevima, lijekovi i dobra prehrana su dovoljni, no ponekad je potrebno obaviti kirurški zahvat. Specifičan pristup ovisi o zavaćenom dijelu probavnog sustava te aktivnosti bolesti. Rane u ustima, često vrlo bolne, obično se povlače nakon liječenja bolesti crijeva. Lokalni lijekovi (hidrokortizon, sukralfat) mogu pomoći u njihovu zacjeljivanju.
Upala želuca i gornjeg dijela tankog crijeva -može odgovoriti na lijekove kojima se liječi čir želuca i dvanaesnika. U teškim slučajevima mogu biti potrebni steroidi i imunomodulatori.

Upala tankog crijeva (ileitis) - aktivni ileitis najprije se liječi s 5-aminosalicilatima; antibiotici, steroidi i imunomodulatori mogu biti potrebni kod težih oblika bolesti. Lijekovi protiv proljeva (antidijaroici) mogu također pomoći. Teška upala zahtijeva intenzivan medicinski nadzor, izbjegavanje krute hrane, hranjenje pomoću sonde ili infuzijama te kirurški zavat. Remisija ileitisa se može održati 5-aminosalicilatima u nekih pacijenata.

Upala tankog i debelog crijeva (ileokolitis i kolitis) - aktivna Crohnova bolest koja pogađa tanko i debelo crijevo zajedno ili samo debelo crijevo najprije se liječi sulfasalazinom ili 5-aminosalicilatima. U nekih bolesnika se uvode antibiotici i steroidi. Teški ileokolitis ili colitis mogu zahtijevati boravak u bolnici, odmaranje crijeva, hranjenje infuzijama te dugotrajno liječenje imunomodulatorima. 5-aminosalicilati se obično koriste za održavanje remisije.

Perianalne komplikacije - nešto manje od polovine pacijenata će u nekom trenutku tijekom bolesti razviti perianalne komplikacije. Ako apscesi, fissure i fistule ne uzrokuju smetnje, liječenje nije uvijek nužno. Ponekad oni spontano zarastaju ili zahtijevaju liječenje antiboticima, kortikosteroidima, čepićima, imunomodulatorima ili kirurškim zahvatom. Sjedeće kupke te nježno čišćenje perianalnog područja potpomaže cijeljenje. Iako liječenjem prolazi većina ovih komplikacija, njihova ponovna pojava je česta I frustrirajuća te zahtijeva dugorajnu upornu terapiju.
Kronična bolest perianalnog područja može dovesti do suženja analnog kanala. Ovo stanje se djelomično može ispraviti terapijskim širenjem koje se često počinje u bolnici te nastavlja kod kuće.

Koji su sekundarni problemi povezani s Crohnovom bolesti?

Tijekom vremena crijevni problemi i upala dovode do sekundarnih zdravstvenih problema. Srećom, mnogi od njih se mogu pretpostaviti i spriječiti, a ako se pojave uspješno liječiti.

Malnutricija - je "loša uhranjenost" i može se odnositi na niz prehrambenih čimbenika te imati više oblika. Osim malnutricije, postoji i malapsorpcija, a njihovi uzroci su slijedeći:

- neodgovarajući unos hrane: gubitak apetita ili prehramena ograničenja kako bi se izbjegli proljev i bolovi
- upala tankog crijeva: smanjeno upijanje hrane, stečeni deficit disaharidaze, gubljenje proteina, manak željeza zbog kroničnog gubitka krvi
- pretjerano umnožavanje bakterija u tankom crijevu zbog striktura i fistula
- kirurški zahvat na crijevima
- proljev
- kombinacija ovih čimbenika

Posljedice malnutricije su brojne: odgođeni rast u pubertetu, osteoporoza, loše opće stanje zbog kojeg se ponekad ne može obaviti kirurški zahvat, psihosocijalni problemi. Mlanutricija se često može spriječiti redovnom nutricionističkom procjenom. Liječnik ili dijetetičar procjenjuje pacijentovu prehranu, provjerava konstituciju tijela te naručuje laboratorijske testove kako bi se uočili poremećaji. U većine pacijenata kalorijski i nutricijski nadomjesci mogu obrnuti malnutriciju. Pacijenti ne bi trebali ograničavati svoju prehranu, osim ako takve upute dobiju od liječnika. Hranjenje sondom s posebnim prehrambenim pripravcima ili hranjenje infuzijama izvor je nutrijenata kad probavni sustav ne podnosi hranu ili je skraćen zbog bolesti ili kirurškog zahvata. Nijedna od ovih alternativa nije praktično rješenje za dugotrajnu primjenu.

Koštane komplikacije - osteoporozu, koja može dovesti do prijeloma kostiju, će razviti trećina pacijenata. Dugotrajno uzimanje steroida te postmenopauzalna dob žena čine povećan rizik. Redovno mjerenje mineralne gustoće kosti važno je za rano otkrivanje osteoporoze. Ona obično nastaje zbog manjka vitamina D, kalcija i spolnih hormona (estrogen, testosteron). Redovni krvni testovi će pokazati manjak, a lijekovi i nadomjesci će vratiti njihovu razinu u normalne granice. Redovnom tjelesnom aktivnošću te podizanjem laganih utega pacijenti se mogu boriti protiv osteoporoze.

Komplikacije u jetri i žučnom mjehuru - Crohnova bolest može dovesti do upale jetre (hepatitis) koja često reagira na lijekove kojima se liječi osnovna bolest. U rijetkim slučajevima može nastati i osobita upala žučnih vodova koja se naziva primarni sklerozirajući kolangitis. Crohnova bolest povećava vjerojatnost nastanka žučnih kamenaca.

Promjena okusa i narušeno zubno zdravlje

Uočeno je kako oboljeli od Crohnove bolesti konzumiraju veće količine saharoze (kuhinjskog šećera). Budući subklinički manjak cinka smanjuje osjet okusa za slatko, oboljeli imaju sklonost konzumiranja veće količine ugljikohidrata, osobito kuhinjskog šećera u svrhu zaslađivanja. Zbog toga je kod njih veća učestalost karijesa te spadaju u visoko-rizičnu skupinu glede narušenog zdravlja zubi.

Karcinom debelog crijeva - ukupan rizik za obolijevanje od ovog karcinoma povećan je kod oboljelih od Crohnove bolesti u područjima aktivne upale. Karcinom obično nastaje nakon što bolest traje mnogo godina. Redovnim kontrolama se mogu otkriti premaligna i maligna stanja te liječiti dok su u nižem stadiju.
Istraživači preporučuju kontrole jednom godišnje osobama koje boluju od Crohnove bolesti osam godina te se nalaze u jednoj od ovih rizičnih skupina: opsežno zahvaćanje debelog crijeva, kronična težka bolest u završnom (anorektalnom) dijelu debelog crijeva, strikture, očuvan rektum nakon odstranjenja debelog crijeva, kirurško zaobilaženje zahvaćenih segmenata (bypass) i sklerozirajući kolangitis.

Može li bolest zahvatiti druge dijelove tijela?

Crohnova bolest može uzrokovati upalu izvan probavnog sustava 9ekstraintestinalna bolest). Mogući simptomi su crvenilo i oticanje kože, bol očiju, problemi s vidom, kašljanje, zvižduci pri disanju te otežano disanje. Upala kože nastaje kod manje od petnaest posto pacijenata. Obično se povlači kad se počnu liječiti probavni simptomi, ali ponekad su potrebni kortikosteroidi.
Upala oka javlja se kod pet posto bolesnika. Obično se povlači tijekom liječenja osnovne bolesti, ali je potrebno pozorno praćenje kako bi se spriječile komplikacije, primjerice glaukom.
Upala pluća i dišnih puteva nastaje rijetko, ali je moguća.

Kad je potreban kirurški zahvat?

Konzervativnim liječenjem mogu se kontrolirati simptomi te odgoditi potreba za operacijom. Kirurški zahvat je "zadnja linija obrane" jer neće izliječiti bolest, iako kod nekih pacijenata najbrže popravlja zdravlje. Oko 80% pacijenata će u nekom trenutku tijekom bolesti trebati operaciju, obično zbog ozbiljnih zdravstvenih problema. Kirurgija se koristi za zaustavljanje krvarenja, zatvaranje fistula te zaobilaženje zažepljenja,a ponekad jednostavno za uklanjanje zahvaćenog dijela crijeva.

Što očekivati nakon operacije?

Važno je imati realna očekivanja od kirurškog zahvata. Zahvat može poboljšati bolesnikovo zdravstveno stanje te čak spasiti život. Operacija, međutim, neće izliječiti bolest te je vrlo vjerojatno kako će se simptomi bolesti opet pojaviti. 85-90% pacijenata nema simptoma tijekom jedne godine nakon zahvata,a čak i do 20% ih nema simptoma kroz petnaest godina. Ako je bolest ograničena na debelo crijevo te se ono odstrani, svega desetina pacijenata će razviti simptome tijekom slijedećih deset godina. Odmah započeta dugotrajna terapija lijekovima nakon operacije smanjuje rizik od ponovne pojave bolesti.
Ponekad je tijekom operacije potrebno napraviti otvor na trbušnom zidu kroz koji će se prazniti crijevni sadržaj (stoma). Nakon prilagodbe sa stomom se obično može voditi potpun život.

Rizici za rani kirurški zahvat

Rani kirurški zahvat se definira kao veliki kirurški zahvat u svrhu liječenja Crohnove bolesti koji se poduzima unutar tri godine nakon postavljanja dijagnoze. Proučavanjem slučajeva pacijenata koji su podvrgnuti takvom ranom kirurškom zahvatu uočeno je ponavljanje određenih čimbenika rizika.
Rizični čimbenici koji su značajno povezanis s rizikom od ranog kirurškog zahvata su: pušenje cigareta, bolest tankog crijeva bez zahvaćanja debelog crijeva, mučnina i povraćanje ili trbušna bol u vrijeme dijagnoze, broj neutrofilnih leukocita te liječenje steroidima u prvih šest mjeseci.

Kako se bolest liječi kad se opet javi nakon remisije ili kirurškog zahvata?

Rekurentna Crohnova bolest liječi se po istim principima kao i njene početne epizode. U nekim slučajevima je potrebno koristiti jače lijekove ili uvesti novu grupu lijekova.

Crohnova bolest kod djece i adolescenata

Petina oboljelih razvije bolest prije osamnaeste godine. Ukoliko se bolest ne liječi, polovina zahvaćene djece će imati nizak rast ili odgođen razvoj. Agresivna nutricionistička terapija može omogućiti uredan rast i razvoj. Terapija može uključivati prehrambene nadomjeske, visoko-kaloričnu dijetu te ponekad infuzije.
Budući steroidi mogu usporiti rast te dovesti do osteoporoze, upotrebljavaju se kod djece jedino u krajnjoj nuždi. Visina, težina i mineralna gustoća kostiju trebaju se pomno nadzirati kod djece koja se liječe kortikosteroidima.
Djeca mogu imati značajne psihosocijalne probleme ako stanje utječe na svakodnevno funkcioniranje te onemogućuje druženje s vršnjacima. Ukoliko dijete izgleda povučeno, tužno, nezainteresirano za aktivnosti ili ima teškoća u školi, preporučljivo je to naglsiti liječniku te se posavjetovati s psihologom ili dječjim psihijatrom.

Novi oblici liječenja

Veliki broj istraživanja bavi se Crohnovom bolešću. Većina novih lijekova pomaže stišavanju upale. Mnogi lijekovi prolaze kroz klinička istraživanja. Ukoliko je bolesnik zainteresiran za sudjelovanje u istraživanju novih lijekova treba razgovarati sa specijalistom koji ga vodi.

Mogu li oboljeli od Crohnove bolesti imati djecu?

Muškarci i žene oboljeli od Crohnove bolesti mogu imati djecu. S liječnikom je prethodno preporučljivo razgovarati o sigurnosti lijekova u trudnoći. Djeca roditelja s Crohnovom bolesti imaju tri do dvadeset puta veću vjerojatnost nego opća populacija za razvijanje iste bolesti. Međutim, trenutno ne postoji način za predviđanje individualnog rizika za dijete.

Potpora

Ne treba podcjenjivati vrijednost potpore te se suzdržavati od dijeljenja svojih problema, pitanja i briga s drugim ljudima s Crohnovom bolesšću.
U Hrvatskoj djeljuje HUCUK, Hrvatsko udruženje za Crohnovu bolesti i ulcerozni kolitis, o kojem se više informacija može dobiti na njihovoj web stranici www.hucuk.hr.

Autor teksta: Livia Puljak, dr. med.