Ulcerozni kolitis

Ulcerative-ColitisUlcerozni kolitis (UK) je upalna bolest crijeva obilježena ponavljanim epizodama upale ograničene na sluznicu debelog crijeva. Gotovo uvijek uključuje završni dio debelog crijeva, rektum, a može se proširiti na ostale njegove dijelove.

Debelo crijevo

Završni dio probavnog sustava je debelo crijevo; proteže se od slijepog crijeva (cekuma) do svog krajnjeg dijela (rektuma). Debelo je crijevo dugo oko sto pedeset centimetara i sastoji se od pet dijelova: uzlaznog debelog crijeva na lijevoj strani, poprečnog debelog crijeva, silaznog debelog crijeva na lijevoj strani, sigme i rektuma. Rektum završava analnim otvorom, odnosno čmarom. Debelo crijevo ima nekoliko važnih funkcija: koncentrira izmet upijanjem vode i minerala, pohranjuje i kontrolira izbacivanje izmeta, probavlja i upija neprobavljenu hranu. Iako debelo crijevo nije nužno za preživljavanje (nije vitalni organ), njegov normalan rad je iznimno važan za normalno funkcioniranje tijela.

Nazivlje

Latinski naziv za debelo crijevo je colon i otud potječe termin za njegovu upalu: colitis. Ulcus (ulceracija) je oštećenje kože ili sluznice unutarnjih organa popraćeno stvaranjem gnoja i odumiranjem stanica (nekroza) okolnog tkiva, najčešće kao posljedica upale ili neostatka krvi (ishemije). Ulcerozni kolitis je, stoga, upala debelog crijeva obilježena nastankom brojnih ulceracija njegove sluznice.

Engleski naziv: ulcerative colitis
Latinski naziv: colitis ulcerosa

Različiti termini se koriste za opisivanje stupnja zahvaćenosti debelog crijeva.
Ulcerozni proktitis – bolest ograničena na rektum.Distalni kolitis ili proktosigmoiditis je naziv za proširenost do sredine sigme, obično unutar dosega savitljivog optičkog instrumenta sigmoidoskopa. Lijevostrani UK definira se kao bolest proširena na dio debelog crijeva najbliši slezeni. Pankolitis je naziv za proces koji se širi iza slezenskog zavoja, čak i ako pacijenti nemaju upalni proces u slijepom crijevu (cekumu).

Povijest

Povijest upalih bolesti crijeva često se opisuje u medicinskoj literaturi, međutim njihov uzrok i patologija su još uvijek nejasni, njihovo liječenje empirijsko, a porijeklo njihovih opisa još uvijek kontroverzno. Otkrivanje kada se određena bolest pojavila kod čovjeka vrlo je korisno jer okolnosti njene pojave mogu pomoći u rasvjetljavanju mehanizma njena razvoja. Taj je proces jednostavniji kod bolesti zuba i kosti jer pruža mogućnost istraživanja kostura; za interne bolesti su potrebni suvremeniji dokazi autopsija, operacija trbuha, analiza tkiva i mikroorganizama.
Klinički opisi akutnog i kroničnog proljeva, s ili bez krvi, provlače se kroz zadnjih nekoliko tisuća godina. Većina ovih simptoma najvjerojatnije je bila posljedica akutnih bakterijskih infekcija. Autopsije su se, međutim, rijetko obavljale prije 16. stoljeća, u 18. stoljeću su bile uobičajene, a rutinski su se obavljale (u određenim boilnicama) u 19. stoljeću. Analiza mikroorganizama (mikrobiologija) i tkiva pod mikroskopom (histologija) postale su dostupne tijekom 19. stoljeća. Od 16. stoljeća naovamo brojna su izvješća autopsija opisala promjene crijeva koje bi se mogle pripisati upalnim bolestima crijeva. U 19. stoljeću se sve češće susretalmo mišljenje kako postoje ne-zarazni uzroci ulceracija debelog crijeva. Najveći napredak u prepoznavanju upalne bolesti crijeva omogućen je u 19. stoljeću nakon otkrića električnog sigmoidoskopa kojim se promatrala unutrašnjost crijeva. U 20. stoljeću utvrđeno je postojanje dvije različite upalne bolesti crijeva: Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa. Usprkos velikom napretku medicinske znanosti, još uvijek je u nekim slučajevima teško povući granicu i postaviti točnu dijagnozu.

Uzrok

Usprkos značajnom napretku u istrašivanu upalnih bolesti crijeva, znanstvenici još uvijek ne znaju što uzrokuje ulcerozni kolitis. Istraživanja pokazuju kako upala uključuje složeno međudjelovanje niza čimbenika: naslijeđene gene, imunološki sustav, mikroorganizme i okolišne čimbenike. Strana tijela (antigeni) u okolišu mogli bi biti direktni uzrok upale ili bi mogli stimulirati obranu tijela na upalni odgovor koji se nekontrolirano razbukta. Vjeruje se kako imunološki sustav jednom “uključen” kod pacijenata s UK nema sposobnost “isključenja”.

Okolišni čimbenici

Mnogi podaci dobiveni istraživanjem na ljudima i životinjama povezuju UK s okolišnim čimbenicima koji bi mogli potaknuti slom imunološke regulacije crijevnih bakterija kod podložnih osoba. Niska podudarnost obolijevanja od UK među jednojajčanim blizancima (6-14%) u usporedbi s Crohnovom bolesti (44-50%) najjači je dokaz za veću važnost okolišnih nego genetskih čimbenika u razvoju UK. Od svih okolišnih čimbenika, najzagonetniji je protektivni učinak pušenja cigareta (za razliku od negativnog utjecaja kod Crohnove bolesti). Opisani su slučajevi pogoršanja pa čak i prve pojave bolesti nakon uzimanja nesteroidnih anti-upalnih lijekova. Američko istraživanje je pokazalo kako uzimanje oralnih kontraceptiva tijekom šest mjeseci prije nastupa UK nosi dvostruko veći rizik od pojave bolesti, međutim dugotrajnija uporaba nije povezana s većim rizikom. Veća, talijanska, studija zaključuje kako oralna kontracecija ne predstavlja značajan čimbenik rizika za nastanak UK. Psihološki stres navodi se kao potencijalni okidač simptoma kod gotovo polovine pacijenata s UK. Stres je izazvao ponovnu pojavu simptoma i kod statitsički značajnog broja eksperimentalnih životinja. Trajanje stresa također se čini bitno jer je dokazano kako dugotrajni stres (ne i kratkotrajni) nosi veći rizik za egzacerbaciju (ponovno javljanje simptoma) bolesti. Ovaj nalaz paralelan je s uočenom činjenicom o spontanom razvoju upale debelog crijeva kod određenih vrsta primata nakon dugotrajnog boravka u zatočeništvu.
Mnoge dječje infekcije i izostanak dojenja povezane su s povećnim rizikom od UK, dok rano otklanjanje crvuljka (apendiksa, “slijepog crijeva”) ima najsmažniji zaštitni učinak. Imunološka istraživanja pokazuju kako je za ovu činjenicu važniji imunološki status u ranoj dobi prije ove operacije nego samo uklanjanje crvuljka. Drugo moguće objašnjenje jest da genetska sklonost razvoju UK ima zaštitno djelovanje i ne dozvoljava razvoj upale crvuljka.

Mikro-čimbenici

Najuvjerljiviji dokazi o povezanosti bakterija iz debelog crijeva s nastankom UK dolaze od genetski izmjenjenih životinja koje razvijaju upalu debelog crijeva kad dođu u kontakt s uobičajenim mikroorganizmima koji nastanjuju debelo crijevo, ali ne i u sterilnom okruženju. Ovaj eksperimentalni kolitis se povlači kad se životinje liječe antibioticima širokog spektra.
U debelom crijevu se normalno nalazi mnoštvo bakterija. U određenim okolnostima ti mikroorganizmi mogu postati škodljivi. Sluznica debelog crijeva pacijenata s UK ima određene abnormalnosti koje ne omogućuju prikladnu obranu od crijevnih bakterija.
Dugo vremena se smatralo kako je Uk autoimuna bolest, što znači da je posljedica napada imunološkog sustava na vlastita tkiva, međutim sada se to vjerovanje revidira jer rastu dokazi po kojima su crijevne bakterije autoantigeni (“vlastita” meta imunološkog sustava), a UK uzrokovan gubitkom tolerancije prema inače neškodljivim mikro-stanovnicima crijeva. Visoka učestalost (oko 70%) nalaza pANCA (perinuklearna antineutrofilna citoplazmatska autoantitijela) u oboljelih od UK jedan je od najvažnijih podataka koji podupiru ne-epitelnu autoimunost (autoimunost koja nije usmjerena na površne, epitelne, stanice).

Genetski čimbenici

Iako se UK u nekim familijama javlja s većom učestalosti te je učestaliji kod Židova nego kod ne-Židova, genetski čimbenici su mnogo važniji kod Crohnove bolesti nego kod UK. Genetskim studijama otkrivena je veza između UK i regija kromosoma 3, 7 i 12.
Iako UK i Crohnova bolest imaju neke zajedničke gene koji određuju sklonost razvoju bolesti, izgledno je kako različiti geni određuju težinu bolesti, njen stupanj, odgovor na liječenje steroidima i izvancrijevne komplikacije.

Imunološki čimbenici

Broj imunoloških B stanica i plazma stanica u sluznici debelog crijeva raste kod UK. Glavna abnormalnost, koja potiče upalu, ipak je pretjerani odgovor T stanica koji izaziva pretjeranu reakciju na crijevne bakterije koje normalno nastanjuju debelo crijevo. Posljedica ovakovog ponašanja T stanica je odgovor B stanica i povećana proizvodnja IgG protutijela. Imunološka istraživanja potvrđuju opsežnu aktivaciju obrambenog sustava organizma te se na ovim rezultatima temelje novi terapijski pokušaji.

Je li ulcerozni kolitis nasljedan?

Ulcerozni kolitis se češće javlja u nekim obiteljima. Petina oboljelih ima bliskog rođaka ili rođake oboljele od UK ili Crohnove bolesti. Dosadašnja istraživanja nisu utvrdila jasan uzorak nasljeđivanja. Još uvijek se traže specifični geni povezani s nastankom UK. Trenutno nema načina za točno predviđanje koji će članovi obitelji razviti ulcerozni kolitis ili Crohnovu bolest.

Facebook