Stoma

stomaStoma je rezultat postupka kojim se stvara otvor na stjenci abdomena za moguću vezu između crijevnog sustava ili ureo sustava sa vanjskim dijelom. Vrste stoma imenuju se po vezi: postoje crijevne (enterostome) koje se dijele na ileostome i kolostome , one ureo sustava (ureostome) koje se dijele na pielostome, ureterostome, cistostome. Zahvat kreiranja stome nije manje bitno zahvatu visokog rizika koji poremećuje s jedne strane fiziološke funkcije, ali dozvoljava s druge strane efikasno i trenutačno odbacivanje teških tegoba koji pogoršavaju zdravlje pacijenta, često omogućivši opstanka u životu. Samo takovo saznanje i uvjerenje u to moguće je odstraniti osjećaj nemoćnosti, potištenosti, slabost koja prerasta u uvjerenje da si nositelj teškog hendikepa. Važno je saznati što je stoma i za što služi, jer je to jedini način da se ona prihvati kao novo anatomsko pomagalo na koje se treba priviknuti i kao takva predstavlja novi način prihvaćanja iste, koji ipak dozvoljava normalan život i saznanje da je omogućila povrat u status zdrave osobe. Nositelj stome nije kronični bolesnik, to je nit vodilja koju mora prihvatiti nositelj stome. Stoma nema mišić u obliku prstena koji dozvoljava zatvaranje te urin i stolicu nije moguće zadržati, već izlaze slobodno. To je težak nedostatak kojeg je moguće riješiti i to s velikim uspjehom vježbama stome. Imati stomu znači biti anatomski drugačiji, ali živjeti s time ne znači da si nositelj hendikepa, već nakon bolesti omogućuje povratak normalnom životu.

SAVJET PSIHOLOGA

Nakon kirurškog zahvata i formiranja stome moguće je otežano privikavanje novonastaloj situaciji koja pogađa pacijenta u globalnom smislu utječe i na članove obitelji. Govorimo o naglom prestanku svakodnevnice, prelazi se odjednom iz svijeta normale u svijet bolesnih. Proživljava se iskustvo svakodnevnog kontakta s liječnicima, pretragama, stručnim terminologijama, lijekovima i terapijama. Stres se pojavljuje u svezi s poteškoćama usko vezanih uz bolest a isto tako kao psihološki refleks, gdje dolazi do izražaja određeni emotivni resursi. U svezi s pažljivom kvalitetom življenja potrebno je u određenoj dozi sagledati emotivna iskustva kao što su ljutnja, nemoć, tjeskoba i sl. i kao takva ne smiju biti zaboravljeni i odstranjeni, već uzeti u obzir i suočiti se sa njima jer osjećati se dobro na kraju mora prerasti u biti dobro.